Kovinske napredne investicije

Skadar na Šljunkari

Do 17. jula trebalo je da bude završena druga faza gradnje Skadra na Šljunkari iliti zatvorenog bazena. Nažalost, kako smo saznali iz zvaničnog odgovora na naše pitanje o gradnji bazena, sa fazama i troškovima, to ne može biti slučaj, jer su se pojavili novi nepredviđeni momenti.


Sredstva opredeljena za ovo “investiciono” čudo do sada su oko 583 miliona dinara. A kraj se ne nazire.

Koristeći se argumentima kojima se inače koristi napredna stranka, reći ćemo, za te pare mogao je da se napravi vrtić ili neka fabrika ili dve manje fabrike… Ovako, Skadar na Šljunkari biće opet zgodno predizborno obećanje građanima, kako to inače i jeste poslednjih šest godina.


U prvoj fazi gradnje, zemljani radovi bili su povereni Crnotravcima. A u drugoj fazi!?

Javnom nabavkom od 2021. godine posao vredan 190 miliona dinara poveren je preduzeću Gradcom build DOO iz Pančeva, registrovanom za gradnju puteva, auto-puteva i mostova, koga zastupa Vladimir Zarin iz Pančeva Preduzeće Gradcom build DOO registrovano je 2018.godine sa 100 dinara ( i slovima- stotinu dinara) imovine, koliko je i dalje upisano u APR.


Tek što su započeli poslovi u drugoj fazi, izvođač otkriva činjenicu da vrednost radova premašuje iznos dat u pozivu za javnu nabavku, jer su pogrešno procenjene neke pozicije. I sa 190 miliona, hop, nabavka, odnosno vrednost posla skače u drugoj fazi za Gradcom build na 280 miliona ( za celih stotinu miliona dinara).

No, ne lezi vraže, u “dobro” isplaniranim poslovima kojima se, inače, odlikuju stručnjaci napredne stranke, pokazalo se da ne postoji ni odgovarajuća građevinska dozvola. Tako je, dok su se već dizale konstrukcije i nazirao kostur bazena, urađena izmena projekta za građevinsku dozvolu za PRVU fazu, što je nametnulo i dodatne izmene za drugu fazu.

Prema onome što smo saznali iz odgovora na naše pitanje, druga faza ima i svoju B stranu ove long plejke nestručnog planiranja, pa se ovih dana očekuje ( ili možda već jeste) zatvorena javna nabavka za dodatne radove koji vrede 166 miliona dinara.

Opština Kovin je do sada uložila iz budžeta građana, 348 miliona ( sa ovih 166 koji su namenjeni završetku druge faze), a pokrajinska Uprava nešto manje od 235 miliona dinara.

Rok da se propliva u ovom bazenu dimenzija 33 puta 20 metara ( koliki su, inače, bazeni bolje stojećih biznismena) planiran je za 2024. godinu. Koliko se još novca planira za ovo bure bez dna, nema podataka?

Kada je pre više od šest godina građanima opštine Kovin rečeno da će, umesto otvorenog jezera, dobiti zatvoreni bazen, samo su naivni verovali da će to biti u roku kako je i obećano. O opravdanosti gradnje zatvorenog bazena na otvorenom jezeru, iluzorno je i govoriti. Samo neko ko NIKADA nije leta provodio na jezeru mogao je porušiti postojeći funkcionlani objekat i tu započeti bazen udaljen od grada nekoliko kilometara. U šumi!

I dok se bazen gradi, građani opštine Kovin u ovim vrelim danima nemaju gde valjano ni da se okupaju. Iako se uredno rade analize vode u Šljunkari, ona nema status javnog kupališta. Čak je još uvek na snazi i zabrana kupanja, ali kupači, oni najuporniji, ne haju. Kupaju se pošto malo razgrnu trsku i šaš, oteraju žabice i progaze kroz mulj. Ili nađu malo slobodnog mesta za prolaz kroz neki šljunak, u delu jezera.


Ambiciozni projekat kojim se Napredna stranka diči svaki put kad treba da pokaže koliko vredno radi, predviđa velelepni sportski centar sa zatvorenim bazenom, sportskim terenima, dečijim igralištima i jezerom.

Ukoliko ovako nastave da grade i brinu o jezeru, od njega će ostati taman toliko da se propere alat sa gradilište.

I sve to o trošku građana opštine Kovin koji i dalje čekaju bugarske i turske investicije, kao i tolika obećanja data u poslednjih 13 godina.